top of page
Search
  • Writer's pictureLooda Kuća

TO JE SAMO JEDNA BUVA iliti lako do Kanade, ali peške

Updated: Dec 23, 2017

Kanađani, i uopšte, Severno-amerikanci su majstori kad od buve treba napraviti slona, nevezano za to da li je buva političkog, svakodnevenog, poslovnog ili kakvog drugog karaktera. Poslednjih godina “spinuje” se sve i svašta putem društvenih i nedruštvenih medija, a konzumenti gutaju naslove ne ostavljajući sebi vremena da uključe mozak i zaista se pozabave pričom koja se zapravo krije iza senzacionalističke najave.

NOTE: Ovo je post objavljen krajem 2014. na starom blogu pod istim nazivom (https://upreriji.blogspot.ca/)


Samo kad se okrenete oko sebe – đubretar više nije “garbage man” nego “waste management and disposal technician”. Nisam čak sasvim sigurna kako bih to prevela, nešto kao “tehničar odlaganja otpadnih materija”, predpostavljam. Po prodavnicama se u poslednje vreme retko sreću prodavci (sales or shop assistants) ili skladištari (stock associates), to su sad “customer experience enhancement consultants” i “inventory control specialist technicians”. Da prevedem neću ni da pokušavam. Umetnost transformisanja buve u slona je svakako vrlo korisna kad je u pitanju samopromocija ili lobiranje za sopstvenu stvar. Često puta novodošli u Kanadu imaju problem baš te vrste kad počnu sa avanturom traženja posla. U državama iz kojih veći deo imigranata stiže u Kanadu uobičajeno je da se sačeka da neko drugi predstavi ili pohvali tvoj rad i tvoje zasluge, dok je ovde kod nas, na ‘ladnome severu, sasvim normalno da sam hvališ svoj rad i svoje uspehe. Sasvim je za očekivati da imigrantima onda nije lako, jer si ceo život čekao da neko drugi od tebe pravi slona, a sad to mora sam. Da ne bude zabune, slon je ovde upotrebljen u sasvim pozitivnom značenju (iako je vrlo moguće da pojedincima iz određene generacije sad na pamet padaju stihovi iz istoimene Dinove pesme:)).No, šalu na stranu, iz ličnog iskustva i kontakata koje sam ovih godina imala sa imigrantima širom sveta zaista mogu da tvrdim da je koncept anglo-saksonske komunikacije na mnogim nivoima često vrlo težak za razumevanje.


Poslednjih par dana se po raznoj štampi, što kanadskoj (nešto manje), što domaćoj (znatno više), provlače informacije o “primanju imigranata u Kanadu na velika vrata”. Na osnovu pročitanih komentara na ovu vest u domaćoj štampi zaključujem da je buva uspešno prošla kao slon kod većine komentatora koji su, po napisanom, izgleda shvatili da je od januara dovoljno da se samo pojaviš, umiven i začešljan, na kanadskoj granici i biva ti prostrt crveni tepih dobrodošlice. Hau jes nou! Možda sam skeptična, ali i taj skepticizam nije bez osnova. Dovoljno dugo sam u tim nekim vodama da sam imala prilike da vidim kako ovde stvari stoje kad su u pitanju imigracija, non-profit i socijalna politika. Ali da ne razvlačim svoju buvu, da se vratim na temu seciranja njihovog slona:

  1. Kanada je sve vreme, na ovaj ili onaj način, primala nove imigrante u velikom broju svake godine. Znaci, sama vest da će i ove godine primiti toliko ljudi i nije neka posebna novost. Prosek prethodnih godina (osim ako se izuzmu poslednje tri, četiri gde se ekipa iz vlade naizmenično natezala sa štrajkom službenika po ambasadama širom sveta i polupokušaja da se ceo sistem reformiše) bio je 300 000 imigranata godišnje.

  2. Takozvani “Express Entry” je takođe postojao, samo se nije tako zvao jer su pre 15 i više godina sve prijave za imigraciju bile procesirane u periodu od 6 do 8 meseci.

  3. Da bi se neko prijavio kao “ekonomski imigrant” i dalje je potrebno da zadovolji određene uslove. Jedino su kategorije poslova promenjene da bolje reflektuju ponudu i tražnju na tržistu rada. Ali zar to i nije sasvim za očekivati, da imigracioni sistem bude toliko fleksibilan da prati dešavanja u privredi?

  4. Iako će biti ograničen broj prijava koje se primaju pod “ekonomskom kategorijom” oni koji imaju validnu ponudu za posao biće izuzeti od toga, odnosno njihova prijava će biti uzeta u razmatranje čak i ako je maksimum pod zanimanjem za koje se prijavljuju ispunjen. Sjajno, zar ne? Ni to nije ništa novo, postojala je kategorija zvana AEO (Arranged Employment Opinion) pod kojom je firma morala da se kvalifikuje za dozvolu da nekome garantuje posao i prijava tog nekog bi onda bila smatrana prioritetom. Posle su, doduše, ukinuli AEO, pa ga zajedno sa LMO pregrupisali u LMIA (Labour Market Impact Assessment). Gomila papira i vremena koje je potrebno utrošiti da bi neka kompanija uopšte dobila dozvolu da nudi posao stranom radniku se nije smanjila. Dakle, ako mene pitate, opet izmišljanje tople vode.

Nego, da me ne bi neprijatelji optužili da miniram lepe vesti i da zaista neko ne pomisli da zagovaram protiv doseljavanja u Kanadu staću sa daljom analizom  ove vesti. Na kraju krajeva, sama promena je najavljena za januar 2015 i pravih zvaničnih informacija još uvek ima vrlo malo. Kad kažem zvaničnih mislim na: www.cic.gc.ca, te je stoga mudrije sačekati, pa možda u januaru opet malo prodiskutovati na istu temu.

Sa jednim se doduse slažem – u odnosu na proteklih par godina, dok su polu-kvalifikovani pokušavali da polu-reformišu imigracioni sistem, ovo što se najavljuje za narednu godinu je ipak neka vrsta uspeha. I tako je i predstavljena u kanadskim medijima, kao pohvala sadašnjoj vladi za uspešno obavljen posao uz pompu i fanfare računajući da će se mali procenat javnog mnjenja uopšte setiti da je sve ovo u stvari u velikoj meri povratak na ono kako je sistem radio pre više od deceniju i nešto.Kad nazujem Džejsonove, Krisove ili Stivenove** papučice, apsolutno mi je jasno zašto je njihova buva izrasla u slona, jer kao što rekoh na početku, ovde su očekivanja drugačija, sam svoj posao treba da pohvališ u velikom stilu. Uostalom kako bi uopšte na birače delovao naslov: “posle godina brljanja konačno smo se vratili na staro uz nekoliko sitnih izmena”?

A što se tiče gorućeg pitanja “Kako do Kanade?”, kad kažem peške, to i mislim (onako poetski). Peške, korak po korak, deo po deo, sa razumevanjem u šta se upuštate i analiziranjem zvaničnih informacija sa sajta kanadske imigracije. Kao velikom ljubitelju narodnih umotvorina pada mi na pamet kao prikladna: “nema ‘leba bez motike”.Ništa ne pada sa neba (osim snega u mom kraju :)) i to što se nešto na površini čini lako ne znači da iza sebe ne nosi sate i dane i mesece truda i rada. Zato apelujem na sve prisutne – ne dozvolite jednoj buvi da vas lako prevari, zagrebite malo ispod površine da proverite da li i koliki slon uopšte može da postane.


**za neupucene :)) - nekolicina kanadskih politicara i minstara ukljucenih u proces reformacije imigracionog sistema

63 views0 comments

Recent Posts

See All
bottom of page